Jutarnji je jučer objavio tekst iz kojeg bi se dalo zaključiti da je Internet u našoj zemlji postao sastavni dio svakodnevnog života i da je rast koji smo ostvarili u odnosu na 2008. ogroman i obećavajući. Ako se malo pažljivije prouče iznesene brojke, slika je ipak malo drugačija…

Iako je članak iznimno pozitivan, nisam se mogao oteti dojmu da nešto ne štima, pa sam se potrudio kliknuti par puta po stranicama Državnog zavoda za statistiku ne bi li brojeve iz članka usporedio sa brojevima zadnjeg popisa stanovništva iz 2001. godine. Brojke kojima se barata u članku sakupljene su 10 godina kasnije, a uz pretpostavku da u ovom trenutku Hrvatska ima i više stanovnika – postotci o kojima govorim trebali bi biti i manji.

Gotovo svi građani Hrvatske mlađi od 25 godina aktivni su korisnici interneta

Krenemo li s učenicima osnovnih škola kojih prema DZSu ima 416.670, odmah je jasno da ih samo nešto više od 11% (46.953) koristi Internet – najblaže rečeno, gotovo nitko. Kada zbrojimo korisnike Interneta iz osnovnih i srednjih škola sa studentima, prema ovom članku imamo ih 529.020, a prema DSZu mladih do 25 godina je 1.021.907. To nam u ovoj skupini znači 51,76% korisnika Interneta, ali kad se napiše samo pola to očito ne zvuči dovoljno dobro.

Najveći trend je brži porast internetske penetracije

Penetracija od 50% je po mnogima magična prelomna točka za razvoj Internet tržišta i za ovaj bi postotak jako volio da je istinit, ali mi nikako nije jasno odakle je izračunat. Ako iz ukupnog broja stanovnika izuzmemo one koji su mlađi od 6 i one koji su stariji od 75 dobili smo ukupno 3.863.788 stanovnika, a uz pretpostavku da imamo ukupno 1.510.704 Internet korisnika, penetracija je 39.09%. Ako mlade izbjegavamo ispod 14 godina, uz pretpostavku da ih Gemius ne prati, imamo 3.446.118 ili u postotcima 43,83%.

Osim što ni u jednom slučaju nismo došli do magičnih 50%, porast od ukupno 106.032 korisnika u dvije godine, s obzirom na svjetske trendove, i nije baš neka sreća.

Ogromne razlike po županijama

Da ne idem u daljnje detaljne analize “dosadnih” brojeva, spomenut ću samo još jednu činjenicu koja mi se učinila nepravedno zapostavljena. Raznolikost koju nude naše županije, osim u gospodarstvu i prirodnim ljepotama, pokazuje se i u korištenju Interneta. Naime, ako se broj korisnika Interneta usporedi sa brojem stanovnika starijih od 6 godina, dobije se zanimljiva top lista. Penetracija nam varira od 11 do čak mrvicu preko 50%, a, vjerovali ili ne, Primorsko-goranska županija pobjeđuje Grad Zagreb.

Županija	%
Primorsko-goranska	50.55
Grad Zagreb	49.36
Dubrovačko-neretvanska	46.21
Istarska	46.17
Zadarska	45.50
Splitsko-dalmatinska	39.30
Zagrebačka	37.87
Sisačko-moslavačka	35.76
Karlovačka	34.51
Varaždinska	30.55
Osječko-baranjska	30.41
Krapinsko-zagorska	30.11
Brodsko-posavska	28.49
Virovitičko-podravska	28.13
Međimurska	27.95
Požeško-slavonska	26.94
Šibensko-kninska	26.11
Vukovarsko-srijemska	22.69
Koprivničko-križevačka	18.28
Bjelovarsko-bilogorska	12.06
Ličko-senjska	11.04

—

Očito je da nam osim generalnog porasta penetracije predstoji i puno više posla u “zapostavljenim” županijama koje bi korištenjem Interneta najviše mogle i profitirati zbog centraliziranosti uprave, poslovanja i koječega drugoga što se već odavno uzima zdravo za gotovo.

Sve u svemu, zbog ovakvih “poražavajućih” činjenica ne volim senzacionalizam i svakako ću se i u budućnosti na njega osvrtati…

A ako već moramo imati senzacionalne naslove na ovakvim tekstovima, predlažem: Primorsko-goranska županija prva po korištenju Interneta zbog besplatnog WI-FI pristupa na Riječkom glavnom trgu

PS. Ako sam nešto krivo izračunao ili shvatio, slobodno me ispravite